Putem Ljubavi

Neke su tišine glasne, možda čak i glasnije od buke kojom smo okruženi. Vrište iz nutra, a ne čuju se. Rijetki na njih obrate pažnju. Pročitaju ih iz pogleda u oči, stava i držanja, ili pak iz zagrljaja koji je tada nešto snažniji i topliji. Neke su tišine toliko glasne, da otope i sante leda koje smo držali u sebi, ne želeći da netko priđe bliže i pronađe bolnu točku u našoj nutrini. Neke su tišine toliko glasne da ogole našu nutrinu i natjeraju nas da se suočimo sa sobom. Neki od najvećih junaka svoje su bitke vodili u tišini. Sa samim sobom. Suočavali se s istinom koja je ogolila njihovo biće i iznjedrila sliku onog „ja“ koje nije idealno kako se čini. Pa opet, ako se ta spoznaja prihvati sa zahvalnošću, može postati plodnim tlom za promjenu – prilikom za neki novi početak. Koji nije lak i koji zahtjeva samo one najodlučnije i najhrabrije. A ljubav? Ona poznaje ključ svake tišine. Nije ju strah prijeći preko prepreka koje joj tuga, razočarenja, ili pak bol stavi na put. I o

Primjetila sam kako se, kada se radi o temi ljubavi, uglavnom referira na žene, odnosno djevojke i iz te se perspektive govori i piše. Pa evo, odlučila sam se ovaj tekst posvetiti svim mladićima, muškarcima čije srce još nije zauzeto, ali u sebi istovremeno nosi čežnju da pripada posebnoj djevojci u njihovu životu. Slobodno ću reći da sam blagoslovljena prijateljima, koji ispod čelična stasa nose dobro srce. Nema ih mnogo takvih, a da su istovremeno dio moga života, ali opet, sretna sam što ih je i ta nekolicina. Slušajući njihova razmišljanja, borbe, radosti i tuge, ne mogu ne zaključiti kako usprkos komentarima kako dobrih momaka nema, da su rijetki i da većina samo želi iskoristiti djevojku, postoje oni koji vide dalje od „zadovoljavanja“ potreba i nekakvog iskorištavanja. Vjerujem da vas je još takvih, koji ovo čitate. Istinska se dobrota često krije duboko zapakirana ispod rana i povreda nanesenih od bliskih nam ljudi. Pa se dogodi da dobro „zaključamo“ vlastitu nutrinu k