Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2017

Jesi li spreman „umrijeti sebi“?

Jeste li se ikada zapitali zašto se kaže da je ljubav „darivanje“? Darivanje koje podrazumijeva cjelovitost vlastita bića. Nije li to suprotno od (većine) naših očekivanja po tom pitanju? Naravno, govorim o ljubavi u kontekstu braka; o ljubav koja se potvrđuje upravo „bračnim darivanjem“ ili „bračnim činom“. Darivanje drugom nije nikada potpuno bez da se „umre sebi“. Pod tim se misli na umiranje vlastitoj sebičnosti, egocentričnosti i onome da sam uvijek „ja“ u pravu. Promatram i slušam  priče parova pa i rastavljenih supružnika. Kako to da ljubav samo tako „nestane“? Naravno, uvijek se nađe još koji „dodatni“ razlog tomu, ali ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo da nedostaje upravo to -  „umiranje sebi“. Kako možeš reći da si umro sebi i svojoj sebičnosti, ako svoju djevojku/mladića želiš uvesti u grijeh prije braka? Kako možeš reći da si umro sebi, ako nikada nisi spreman na kompromis? Kako možeš reći da si umro sebi, ako si pogleda usmjerena samo na sebe i vlastite potrebe

Čekam te...

Ne znam ti imena, godina, ni snova; Ne znam ti boli, radosti ni uspomena. Ne znam voliš li ples na kiši, jesi li romantična duša, Ili si možda netko, tko u tišini skida zvijeze s neba za dušu koju voli. Ne znam voliš li mir, šum valova na pučini mora, Ili je tvoje nebo prošarano planinskim vrhuncima kojima se diviš; Jesi li sanjar, ili netko tko živi od trenutka, uzimajući sve dobro što nudi. Ne znam živiš li ispunjenim životom, ili još uvijek tražiš svoj put; Način na koji možeš darovati najbolje od sebe. Ne znam pomisliš li ponekad na mene, Na radost koju ćemo donositi jedno drugome, Ili ti je pogled još uvijek usmjeren u prošlost koja je iza tebe. Ne znam, ali te čekam; da živimo ljubav, Da stvaramo zajedništvo, da postanemo jedno.. Od sada, do vječnosti. photo:  WallpaperG

Volim te, ali...

Uvijek me fascinirala dubina rečenice iz Matejeva evanđelja - „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Mk 10,7). Možda većini i nije previše zanimljiva, jer se redovito citira, ali iza nje se kriju neke duboke istine koje su važne onima koji se odlučuju na brak i zajednički suživot. Posebno bih se referirala za početak na dio „stoga će čovjek ostaviti oca i majku“. Uglavnom to ostaje na ideji fizičkoga odvajanja od roditelja i roditeljskoga doma. No, postoji jedna snažnija veza od te fizičke, o kojoj se i ne govori toliko, a to je emocionalna veza. Odmah ću naglasiti da pri tome ne mislim da se od roditelja treba emocionalno distancirati i biti hladan i nezaniteresiran. Ne, već treba imati zdrav, iskren i topao odnos. Problemi mogu nastati kada muž ili žena emocionalno ostaju previše privrženi i ovisni o roditeljima, tako da na taj način uništavaju svoj brak i vrijeđaju osobu kojoj su se obećali na doživotnu vjernost.